Da li smo se ikada zapitali šta se desilo sa ljubavi u koroni? Da li je ona stradala podjednako kao i sve ostale "grane"?Ljubavi, veze, prijateljstva,... sve je to djelimično nestalo pojavom pandemije koja nam je  promijenila život iz korijena i primorala nas da se distanciramo od nama dragih ljudi. Smatram da je u cijeloj ovoj priči najviše stradala ljubav. Tokom korone sam shvatila koliko nam je zapravo malo potrebno da budemo sretni i kako uzmemo svoj komfor zdravo za gotovo. Često sam znala samo sjediti, gledati kroz prozor i razmišljati koliko sam zapravo bila sretna sa prijateljima, porodicom i svim dragim ljudima koji su moj život činili posebnim samo svojim prisustvom. Ali eto, čovjek se izgleda mora navići na sve situacije koje ga zadese, tj. ili se suoči s njima i suprotstavi se ili im se prilagodi, mada ja prva nisam pobornik toga da se trebamo pomiriti s onim kako je i ne pokušati ispraviti neke stvari. Zaista nisam nikada razumjela ljude koji se olako prepuste sudbini i dopuste drugima da im kroje istu, ali da se vratim na temu o kojoj sam već na početku krenula pisati, ljubav u doba korone. Zahvaljujući društvenim mrežama koje su sve više prisutne, uspijela sam ostati u kontaktu, a i stvoriti nova prijateljstva koja sam učvrstila krajem karantina. Dobra stvar u svemu ovome je otkrivanje nečeg novog što nismo prije primjećivali toliko. Tek tada sam shvatila šta su to prave vrijednosti u životu i čemu se treba posvetiti. Ne možemo dopustiti da nam život prođe u ne znanju i, žargonski rečeno, zatupljenosti današnje omladine kojima se dan sveo na mobitele i kompjutere, a ne na ljubav i slobodu koju smo imali, a nadam se da ćemo je ponovo imati kao i prije. Koliko mi je žao što se ova pandemija dogodila, toliko mi je i drago jer sam mnogo toga naučila u cijeloj ovoj priči. Sve u svemu zaključak je taj da je  ljubav u doba korone svima otvorila oči i pokazala ko je zaista vrijedan iste. Ovo je bio malo duži blog, ali nadam se ne i dosadan. :)